Kako stvarno funkcionira njemačka ‘zabrana dizelaša’?
‘‘NEKI NJEMAČKI GRADOVI ZABRANILI SU DIZELAŠE!’’
Veliki grad u Njemačkoj zabranio je dizele!, Sud u Njemačkoj dopustio zabranu dizela., U ove gradove nećete smjeti s dizelima….i slični naslovi koji izbacuju puno upitnika nad glavu česta su pojava u medijima.
O čemu se tu zaista radi?
Za početak valja napomenuti da se ovdje ne radi o fenomenu koji je vezan isključivo uz Njemačku, već je na razini Europske Unije donesena odredba kojom se žele smanjiti emisije štetnih plinova u gradovima (čitaj - zeleni žele smanjiti broj ICE automobila i na taj način ljude natjerati na struju ili pedaliranje). Njemačka je vjerojatno najbolji primjera za nas jer ćete na hrvatskim prometnicima jako često naići na automobile koji imaju zelenu naljepnicu/vinjetu s brojem 4, kao što je vidljivo na fotografijama niže (za one koji govore ‘gore kod nas u Njemačkoj’, spomenuta naljepnica zove se Umweltplakette/Feinstaubplakette). Kada vidite tu naljepnicu, prva misao koja će vam pasti na pamet je da je automobil uvezen iz Njemačke i to će u velikoj većini slučajeva biti točan zaključak. S druge strane, nekolicina automobila imat će naljepnicu jer su vlasnici nekada bili u nekom od većih Njemačkih gradova te su bili primorani kupiti vinjetu. Naravno, ako im auto zadovoljava veoma rigorozne uvjete koje ćete otkriti u nastavku…
Umwelt tj. ‘okolišna’ ili zona niskih emisija predstavlja dio ili cijelu okolicu grada ili naseljenog mjesta u kojem se želi reducirati količina štetnih plinova. S tim ciljem uvedene su naljepnice kojima se vozila kategoriziraju ovisno o njihovoj emisijskoj kategoriji. Naljepnice dolaze u 3 boje - Crvena s brojem 2, Žuta s brojem 3 i Zelena s brojem 4. Ispod broja koji predstavlja Euro normu (pretpostavljamo) nalazi se registarska oznaka vozila.
Crvena naljepnica označava automobile koji zadovoljavaju Euro 2 normu za dizelske motore. U pitanju su automobili čija je prva registracija bila između 1997. i 2000. godine. Crvene više nisu dostupne za kupiti jer niti jedna Umwelt zona ne pušta Euro 2 normu.
Žuta naljepnica označava automobile koji zadovoljavaju Euro 3 normu za dizelske motore. Otprilike, to su automobili čija je prva registracija bila između 2000. i 2005. godine i spomenute naljepnice je moguće kupiti.
Zelena je boja koju želite. Zelena predstavlja automobile koji zadovoljavaju Euro 4 i novije norme za emisije dizelskih motora. Više manje svi automobili registrirani od 2006. godine nadalje dobit će zelenu. Također, ako recimo na Euro 3 auto ubacite DPF, smiješi vam se zelena vinjeta - ista priča vrijedi za žutu naljepnicu gdje možete na Euro 2 auto nabaciti DPF.
Što se benzina, plina i Hybrida tiče, il dobijete zelenu ili nema u gradove s vašim zagađivačem (i tu postoji ‘ali’ kojeg ćemo se dotaknuti niže). Ako vaša benzinska jurilica zadovoljava Euro 1 normu, tj. prva registracija bila joj je 1993. ili kasnije, vozit ćete zelenu značku na šajbi, jednako kao što ćete je voziti na autima prije 1993. godine s katalizatorom. Čista struja, naravno, automatski dobiva zelenu naljepnicu.
U skorijoj budućnosti očekuje se pojava plavih eko zona i plavih vinjeta koje će dobivati automobili s Euro 6 i boljim eko standardima motora.
**Važno je napomenuti da mogu postojati automobili koji su proizvedeni npr. 2004. godine, a zadovoljavaju Euro 4 normu, pa sukladno tome mogu dobiti zelenu naljepnicu. Datumi prve registracije više su okvirna nit vodilja.
Što se tiče pozicije lijepljenja, pronaći ćete ju u donjem desnom kutu vjetrobranskog stakla, tj. skroz na suvozačkoj strani šajbe. S obzirom na to da ju morate imati ako vozite po Njemačkoj, a Hrvatskoj je uvijek sve dostupno, navodno se može kupiti i u Zagrebu u HAK-u.
Vinjeta košta 9,90 € preko TÜV web stranice, dok preko weba berlinskog odjela za promet košta 5,95 €. Oba načina su zakonski čista, a zašto je razlika u cijeni tolika, teško je reći. Za strance ta ista igra košta 17,50 €. Osim preko ovlaštenih stranica, naljepnice možete kupiti i preko preprodavača, ali tada cijena varira i uvijek je skuplja nego preko ovlaštenih. Pozitivno je što vinjeta nema rok trajanja već vrijedi dok god na autu imate istu registraciju.
Sigurno se pitate kako oni to mogu provjeravati kada su u centrima velikih gradova desetci, ako ne i stotine tisuća vozila… Imaju prometne redare koji redovito hodaju po parkinzima i lijepe kazne na sve koji nemaju naljepnice. Kazna je solidnih 100 €, a na vama je da izračunate isplati li vam se.
E sad, gdje se te zone zapravo nalaze?
Ukratko, u više manje svim većim gradovima. Kao iznimka se pojavljuju Hamburg, Dresden i Nürnberg koji uopće nemaju zone i posebna pahuljica Neu-Ulm koji jedini tolerira žutu vinjetu tako da ste tamo mirni s vašom Golf trojkom i DPF-om. Golf IV i DPF vas već gura u sve Umwelt zone!
Na karti iznad možete vidjeti u kojim sve gradovima postoje zone. Ako ste na autoputu i samo prolazite kroz grad, nije vam potrebna vinjeta.
Diesel Ban i njegovi apsurdi
Dio koji i nije baš toliko lijep je takozvani Diesel Ban. Diesel Ban je inicijativa nekolicine gradova da potpuno eliminiraju dizel motore. Riječ je o Berlinu, Darmstadtu, Hamburgu i Stuttgartu. Kod njih je situacija malo kompliciranija.
Berlin ima Diesel Ban na 8 (slovima: OSAM) ulica u gradu. Tj. u 8 ulica u Berlinu ne smijete voziti ako imate automobil koji ima normu nižu od Euro 6. Znači iako imate zelenu naljepnicu, smiješi vam se čestitka.
Darmstadt vašem starom dizelašu zabranjuje prometanje na čak 2 ulice u gradu te ima isto pravilo kao Berlin, Euro 6 il’ hodaš.
Hamburg je zanimljiv primjer, on nema Umwelt zonu, tj. tamo vam vinjete uopće ne trebaju, ali ima čak 2 ulice po kojoj je zabranio Euro 5 i niže. S time da na jednoj to pravilo vrijedi samo za kamione i buseve.
Ekipa u Stuttgartu jedina je lupila šakom o stol i rekla dizeli-leševi. Tamo se ne budete vozili s tutačem koji nema Euro 6, po cijeloj Eko zoni oko grada.
Jednako tako, postoje iznimke za posjedovanje vinjeta. Invalidi, vojna vozila, motori, hitne pomoći, traktori, bageri, utovarivači i slična radna vozila i Oldtimeri (tebe gledam uredna Golf dvojko). Također, postoje tehničke iznimke kao što su Non-retrofit Certificate, privremene i testne pločice.
Oldtimer oznaka je prilika za posjedovati zagađivač i prkositi Eko zoni. Kako bi automobil dobio oldtimer oznaku mora biti minimalno 30 godina star, biti uredan, originalan i posjedovati određenu kulturnu vrijednost. Rane Corse i Vectre, Audi 80 i slični automobili mogu imati status Oldtimera. Tako da u teoriji, u ovom trenutku možemo reći da praktički nemoguće imati benzinca koji ne može u Eko zonu. Ako je uredan je Oldtimer, a ako je neuredan ima zeleni stiker. Kod dizela je situacija malo teža, ali samo kratki period od 1994. do 2000. je problematičan jer u Njemačkoj odbijaju prihvatiti naziv Young timer.
Non-retrofit Certificate izdaje se automobilima koji iz tehničkih razloga ne mogu biti nadograđeni DPF-om ili sličnim EKO-EKO čistačima koji bi smanjili emisije plinova. S navedenim certifikatom bez problema ulazite u zone koje se bore protiv emisija štetnih plinova. S privremenim i testnim (crvenim) registarskim pločicama također bez problema rušite snove o centru gradova bez emisija.
Za zaključiti je da je cijela hajka koja nastaje oko takozvane zabrane starijih dizelaša poprilično neopravdana. Ako pogledamo da je prosječna starost automobila u hrvatskoj nekakvih 14 godina, što nas baca u 2009. godinu, što čak i s tim poražavajućim podatkom nikako ne treba utjecati na vaš strah od zabrane vašeg ljubimca u nekom od većih gradova. Također, ako u jednadžbu dodamo činjenicu da benzinci iz 93’ godine mogu slobodno prometati svim gradovima i činjenicu da s dizelom iz 2000. godine i DPF-om jednako tako slobodno vozite centrom Minkena, apsolutno nema razloga za brigu. Barem zasad.